Ovdje spada i nevjerojatna sreća kad pojedinac doživi da mu omiljeni pjevač pjeva omiljenu pjesmu u domaćem ambijentu, na otvorenom, na rajskim otocima.
Koncert je bio savršen. Ne znam kako da drugačije opišem 4 sata smijeha i suza. Niti ne želim opisivati, dovoljno je pustiti play na video klipovima i pustiti da video kaže više od tisuću riječi.
* Odmah po početku koncerta, mobitel mi je pao u procjep između redova na tribinama (a bili smo na vrhu tribina), pa su dečki nakon koncerta glumili vojnike na nekim vježbama i provlačili se, izvlačili, puzali i penjali po metalnoj konstrukciji pokušavajući mi spasiti barem jedan mobitel ovaj tjedan.
** Na kraju je pala kiša. Kiša inače kvari koncert, ali jučer ništa nije bilo kao inače. Pjevanje Ringišpila na kiši, još jedna od neprocjenjivih uspomena. Zbog kiše je kasnio i prijevoz za kopno, pa se večernji koncert pretvorio u cjelonoćnu avanturu. Pretpostavljate, niti to nije pokvarilo doživljaj.
Kako barkun.hr na istarske studente gleda kao na buduće zatvorenike!
Kao prvo, nisam član IDS-a. To je ovdje dosta bitno pripomenuti pošto je glavna obrana "barkunovaca" od svih napada da smo svi mi IDS-ovci. Da, kako da ne.
Uglavnom, kad se tek otvorila stranica barkun.hr bila sam i više nego zadovoljna. Glas Istre, sa svojim jednodnevnim refreshanjem stranice nije bio prava lokacija za saznavanje vijesti iz susjedstva koje su ipak bile premale da bi dospjele na neke veće hrvatske portale.
Malo po malo, primjećivala sam sve više i više gluposti na tom mjestu. Jedan do dva članka pro-Cuccurin i anti-Jakovčić (dva glavna kandidata za istarskog župana, op.a.) se mogu probaviti, nije da je ovaj drugi od zlata i bez grijeha, ali kroz vrijeme je sve to počelo stvarati nekakav efekt bumeranga. Pa se prešlo na osobna prepucavanja protiv IDS-ovaca i članke kojima je kvaliteta jaaako upitna, čak i za blog, a kamoli za nekakav eminentni portal. Ali, kao što rekoh, nisam član IDS-a da bi me sad to nevjerojatno pogađalo.
Ali sam redoviti posjetitelj Studentskog Multimedijalnog Centra u pulskom Rojcu. I zato me ova vijest (koju dolje kopiram) nevjerojatno naživcirala. Naime, SMC je osnovan 2007., prije čega pulski studenti nisu imali nikakav prostor za boravak, zabavu i druženje. Naravno, nije trebalo puno proći da to stekne kultni status i da se tamo skupljaju svi živi i neživi. Studenti, naravno i naglašavam. Kao što sam gore napisala, SMC se nalazi u pulskom Rojcu. Rojc je bivša kasarna koja je jedno vrijeme imala status zgrade sa najvećom površinom u bivšoj SFRJ. Pa si vi zamislite koliko je to veliko. Rojc je također mjesto stotine i stotine udruga. Gajeva ulica je ulica u kojoj je Rojc. Ali ne samo Rojc. Ulica ko ulica, jelte.
Crne prognoze za Gajevu ulicu su se na žalost obistinile. Noćas, iza pola noći, divljajući na 'hondi' mladić je izgubio bitku s vratolomijama, udario u parkirani 'WW polo' i završio u bolnici a 'poveri' vlasnik automobila neplanirano postao pješak. 24-godišnji mladić, je prema podacima policije, ipak samo lakše ozlijeđen a bio je pod utjecajem alkohola, 0,07 promila, kada je prešao na suprotnu, lijevu stranu prometnice i prednjim dijelom udario u nepropisno parkirani automobil.
Gajeva ulica je rekorder po broju policijskih intervencija u Puli. Gradsko poglavarstvo ne može poreći da je bilo upozoreno na opasnosti i nesreće koje se mogu desiti u toj ulici od pijanih i razularenih "studenata". Evo i dokaza samo sedam dana po upozorenju.
Možda će ove slike konačno ponukati naše 'poglavnike' da nešto poduzmu prije nego što netko pogine zbog nemilih zbivanja u tzv."student klubu" i oko njega u vojarni Rojc. Student klub je okupljalište svega i svačega što nema veze s "budućim intelektualcima" i indexom, već prije s regrutacijom budućih stanara u ustanovama zatvorenoga tipa...
Želio bih pohvaliti djelatnike PU istarske i osoblje Hitne pomoći koje je svega nekoliko minuta po nesreći već bilo na mjestu događaja. Ne znam zašto načelnik PU istarske ne poduzme nešto kod gradskog poglavarstva, a sigurno imaju brifinge o zbivanjima u gradu, jer učestale intervencije i po nekoliko puta tijekom jedne večeri, tri dana u tjednu u Gajevoj ulici pokazuju da zaista nešto ne valja i da HITNO treba nešto poduzeti da se spriječi vrlo vjerovatna tragedija. (Goran Ahačić/Barkun)
Nek mi gospodin Ahačić podrobnije objasni što smatra pod to "sve i svašta"?! Što smo to točno mi, studenti, i garantiram vam, budući intelektualci, njemu?! U svakom slučaju, drago mi je da nas jedan od najvećih istarskih portala smatra budućim "stanarima u ustanovama zatvorenog tipa"!
Ovo je blog o danasnjoj mladezi. Da citiram: "na to smo spali da ako nemamo love za se napit uopce ne idemo vani jer izlazak bez alkohola je tolko dosadan da bi si vene rezali najradje. prokleta generacija, i bog nas je zaboravio :)"
Kontakt:
pea . blog (at) gmail. com
MSN: pejich@live.com Facebook
Miss Pea je...
...dvadesetogodišnje (since January 21st) djevojče iz najljepšeg malog grada na svijetu, Pule.
Studira ekonomiju, turizam točnije.
Sezonski radi u branši.
Živi za ispijanje velikog makijata u gradu i jedenje quattro formaggi u menzi sa frendicama i dečkima s politehnike.
Voli gledati TV, sport (također samo gledati!), citati o politici i povijesti. Zaljubljena u najzabavnijeg (i štošta drugo naj) dečka u okolici.
Mrzi diskrimaciju, nacionalizam, šovinizam, ksenofobiju. Umrla bi da živi daleko od Jadrana.
Najdraže mjesto na svijetu: Lungo Mare.
Najdraža scena na svijetu: Zalazak sunca u Fažani.
